Intervju sa Tomažom Pliberšekom
Prvi put sam čuo za homeopatiju 2007. godine, kad mi ju je nekoliko puta spomenuo moj prijatelj Andrej, a ja sam došao u kontakt sa homeopatijom godine 2008. godine, kada mi je krvna slika pokazala da sam granično anemičan (hemoglobin mi je bio 141), što po laboratorijskim testovima znači da je moja krv okej, ali je vrijednost hemoglobina bila na donjoj granici normale (140), što je za trkača atletičara na duge staze vrlo nisko, posebno što su svi moji školski drugari imali hemoglobin veći od 150. Pošto sam shvatio zašto sam posle svakog treninga vrlo umoran i sporo se oporavljam iz treninga u trening, shvatio sam i da moram da preduzmem neke korake, da oporavim svoju krv. S obzirom da sam tada bio sa Andrejem na testiranjima i pokazao sam mu svoje rezultate, došao sam na ideju: „Ajde, da probam tu homeopatiju.“
I tako sam ga zamolio da pita baku da mi izradi homeopatske lijekove za anemiju. Krajem mjeseca dobio sam svoje prve homeopatske granule i sa velikom mjerom skepticizma sam ih počeo koristiti. Prvih deset dana sam ih koristio redovito, a kao student sa mnogo zanimanja, zaboravio sam da ih ponesem sa sobom na ekskurziju i tako zaboravio da ih uzimam dalje. Pošto sam te iste godine vršio istragu za diplomski rad i jedan od testova je bio i test krvne slike svaka dva mjeseca, krajem maja sam imao hemoglobin 162.
Bio sam vrlo iznenađen, svakako ugodno, i teško mi je bilo povjerovati u takav napredak u krvnoj slici. Isti test i protokol sam odradio krajem jula, i tada mi je hemoglobin bio 165. Tada mi je bilo jasno da je homeopatija vrlo efikasna, ali i nešto što ne razumijem; jer kako je moguće da mi je hemoglobin tako narastao, bez da sam promijenio bilo što u ishrani ili uzimao kakve dodatke? Na moje zaprepašćenje, u prvoj nedelji oktobra te godine morao sam da prođem lekarski pregled kao sportista svrstan u nacionalni rang i moj hemoglobin je bio 172! Moj prijatelj, elitni atletičar, nije mogao da vjeruje kad sam mu pokazao rezultate, i rekao je da on nikada nije video bilo koga od eltinih atletičara ko ima tako visok nivo hemoglobina. „Koje vitamine si uzimao?“ – pitao me je. Naravno, ispričao sam mu o homeopatiji.
Kako život ima svoje planove, oktobra 2008. godine dobio sam šansu da odem na studentsku izmjenu na Kinezioloski fakultet u Zagreb, i odmah sam pomislio na Andrejevu baku, koja mi je izradila prve homeopatske granule. Tokom jednog semestra u Zagrebu, više sam vremena provodio kod gospođe Judite nego na fakultetu. Jednostavno sam se zaljubio u homeopatiju i što sam više učio i studirao, to sam više želio da osvojim i učim, koliko god je dostupno.
2009. godine počeo sam pričati ljudima oko sebe o homeopatiji i svojem iskustvu i mogućnostima koje pruža za zdravlje ne samo čovjeka, nego i životinja. Mnogi od prijatelja i porodice pitali bi me, da li mogu da im pomognem u vezi sa nekim zdravstvenim problemom koji su imali i ja bih rekao da mogu da probam. Tako sam počeo prakticirati homeopatiju i izrađivati prve granule. Rezultati su mnogo puta bili vrlo fascinantni, da i sam neko vreme nisam doslovno shvatao, kakva je prava moć homeopatije, ako je primjenjena na pravi način.
I otac i mati su se spasili od operacije (mati od operacije polipa u grlu, otac od operacije ramena). 72-godišnja prijateljica je potpuno mogla da prestane koristiti pumpicu za astmu i njezini simptomi astme su potpuno nestali nakon dobrog mjeseca korištenja homeopatije. Tada se dogodio moj brak sa homeopatijom. Od tada sam imao konzultacije sa više stotina ljudi, raznih profesija, starosti, muških i ženskih, od djece do starijih.
2013. godine upisao sam i formalno školovanje iz homeopatije, jer sam video da će mi to mnogo koristiti, da prakticiram još efikasnije, da bih 2015. godine dobio diplomu na School of Natural Health Sciences u Londonu.
Homeopatija je vrlo efikasna i cjelovita metoda iscjeljivanja ali je efikasna toliko, koliko se pravilno prakticira. Najznačajnije je ustanoviti cjelovitu sliku zdravlja (mentalnog, emocionalnog, fizičkog i duhovnog) pacijenta i na osnovu toga napraviti detaljnu analizu, koja pokaže, kakve homeopatske esencije je potrebno izraditi specifično za tog čovjeka. U Sloveniji je jedan od pionira homeopatije, kao i autor i prevodilac nekoliko knjiga o homeopatiji – dr Miloš Žužek. Njegove knjige su mi mnogo koristile kod studija homeopatije.
Po mojoj ocjeni i po razgovoru sa pacijentima koje sam konzultirao tekom zadnjih šest godina, jasno mi je da mnogo takozvanih homeopata prepisuje homeopatske lijekove na simptomatski način a ne na osnovu kompletne analize pacijentovog zdravlja, što je baš suprotno tome što homeopatija jeste. U homeopatiji ne dijelimo zdravlje na zdravlje probave, zdravlje nervnog sistema itd, nego uvjek gledamo cjelovitu sliku zdravlja. Takođe se u homeopatiji ne tretira bolest, nego se tretira čovjeka, koji ima jednu ili više bolesti.
Danas su u Sloveniji dostupni homeopatski lijekovi u mnogo apoteka, i može ih se slobodno kupiti. To je vrlo dobro iz pogleda da je homepatija dostupačna ali to može bitii „downside“, zato što se homeopatija počne koristiti kao što se koriste alopatski lijekovi, koji tretiraju obično jedan simptom. Primer: u homeopatiji nema lijeka za prehladu, jer ima mnogo vrsta prehlada i mnogo drugih popratnih simptoma koji će diferencirati vrstu prehlade i tako pokazati da su potrebni različiti lijekovi za različite pacijente koji imaju prehladu. Nepravilno odabran pripravak vjerovatno neće imati mnogo efekta, ili efekat neće potrajati. Kod biranja homeopata, preporučio bih slijedeći test: ako vam homeopat kaže da vam sigurno može pomoći i ako konzultacija potraje 10-15 minuta, to skoro sigurno nije homeopat. Konzultacija sa pravim homeopatom potrajati će barem jedan sat, a ponekad je moguće i po dva ili u rijetkim primjerima i tri sata.
Prema mom iskustvu, stanovnici Slovenije su vrlo otvoreni za homeopatiju i ostale metode komplementarne i alternativne medicine, što je dobro, jer znači da ljudi brinu za zdravje i pokušavaju i drugim metodama, kada im konvencionalna medicina ne pomaže. I baš tu vidim veliki potencijal, da ljudi ne čekaju i isprobaju sve što je moguće konvencionalnom medicinom pa ako nema efekta, ajde pa da probam tu homeopatiju, nemam što da izgubim; nego da probaju možda u osnovu, da ozdrave nekom prirodnom metodom i poštede se negativnih stranskih učinaka koje hemijski lijekovi dosta puta imaju na čovjeka.
Po mojem iskustvu polovina pacijenata dolazi na homeopatiju kad su isprobali već sve pa da isprobaju i ovo. To mnogo otežava mogućnost i vrijeme potrebno za ozdravljenje i mnogo puta teško je povratiti zdravlje kod starijih ljudi, koji imaju kronične bolesti. Veliki potencijal budućnosti je i u suradnji konvencionalne i komplementarne i alternativme medicine, da se što brže i efikasnije pomogne čovjeku da ozdravi i tako mislim da dolazi vrijeme da se barem osnove dokazano najefikasnijih drugih metoda medicine počnu predavati i doktorima i medicinskom osoblju, da bi mogli lakše komunicirati sa homeopatom, akupunktiristom, doktorom kineske medicine, sa razlogom da se može raditi za jedno – za dobrobit zdravlja i boljeg života za čovječanstvo.
U zadnje dvije godine imao sam nekoliko konzultacija sa doktorima i medicinskim osobljem i tako sam počeo da istražujem i studiram zdravlje doktora. Očekivao sam da će doktori i medicinsko osoblje biti mnogo zdraviji od ljudi drugih profesija, ali sam bio vrlo neugodno iznenađen nekim istragama i rezultatima na koje sam naišao. Zato trenutno radim na projektu pisanja knjige o zdravlju doktora i medicinskog osoblja, sa namjerom da podignem „awareness“ o tome, koliko su zdravi oni koji su posvetili svoj život da pomažu drugim ljudima, da budu zdravi, a i da pripomognem da učine nešto za svoje zdravlje. Tako će vjerujem biti mnogo efikasniji u svojoj profesiji i moći će mnogo više da pomognu ljudima.
