Intervju sa Ivanom Šimetinom
O „Hrvatskoj udruzi homeopata“, aktivnostima udruge, stanju homeopatije i školovanju homeopata u Hrvatskoj, o njegovom ličnom putu ka homeopatiji i kroz nju, i ponešto o ličnim stavovima, sa Ivanom Šimetinom (IŠ) razgovarala je Gordana Jujić (GJ).
GJ: Ovde u Srbiji znamo da je „Hrvatska udruga homeopata“ veoma dobro organizovana. Reci nam nešto više o vašem nastanku, razvoju i aktivnostima.
IŠ: Hrvatska udruga homeopata je osnovana 1997. godine. Djeluje na adresi Ulica baruna Trenka 4 u Zagrebu. Udruga je osnovana kako bi upoznavala javnost s homeopatijom bilo kroz javna predavanja ili stručne radionice, te organizirala seminare, kongrese i edukaciju homeopata. Udruga vodi registar homeopata i brine o njihovom stručnom usavršavanju. Udruga se bavi i humanitarnim radom na ugroženim područjima (Gunja nakon razornih poplava, Majur, malo mjesto pored Hrvatske Kostajnice nakon ratnih razaranja, a u planu je rad u Vukovaru).
Udruga okuplja homeopate i povezuje ih s pacijentima, vodi brigu o pravilnom radu homeopata, a i prima pritužbe pacijenata na rad pojedinih homeopata (što je uistinu do sada bilo rijetko), isto tako predstavlja homeopate u odnosu s državnim institucijama, te medijima. Izvan Hrvatske Udruga surađuje sa sličnim organizacijama i pojedincima u susjednim državama, a i član je ECCH (European Central Council of Homeopaths) unutar koje surađuje sa svim europskim državama, a i šire.
GJ: Kakvo je stanje homeopatije u Hrvatskoj: koliko je poznata i prihvaćena, u smislu da li i koliko se građani okreću homeopatiji kao medicini? Kakvi pomaci se zapažaju u poslednjih nekoliko godina?
IŠ: U Hrvatskoj se homeopatija jako dobro kotira. Sve više se pacijenti okreću prirodnim načinima liječenja, a naročito homeopatiji. Homeopati mogu slobodno raditi bez ikakvih ograničenja, a i suradnja s klasičnom medicinom je sve bolja iako je to za sada samo na individualnoj razini.
Oduvijek smo smatrali da je najbolja reklama za homeopatiju uspješnost u liječenju, a to se i potvrdilo. Uvijek će biti ljudi koji će „a priori“ odbijati homeopatiju kao nešto „novo“ (iako je stara preko 200 godina) i držati se onoga čega poznaju. Imamo puno primjera da se dio obitelji uspješno liječi homeopatski, a drugi dio to odbija iako se može uvjeriti u kvalitetno i uspješno liječenje „iz prve ruke“.
Na 4. homeopatskom kongresu u Zagrebu bio je prezentiran znanstveni rad u kojem se dokazalo da homeopatija djeluje i u rastvorima većim od Avogardovog broja kroz mjerenje površinske napetosti vodene otopine (više o tome se može saznati od autorice dr sci Đurđice Dragčević), no unatoč svemu tome neki su skeptični.
GJ: Kako je organizovano školovanje homeopata? Koje škole su zastupljene?
IŠ: Glede školovanja homeopata u Hrvatskoj smo otvoreni prema svima. Dugo je djelovala engleska homeopatska škola, a sada trenutno djeluju dvije francuske i grčka škola (Vithoulkas), kao i napredna Šankaranova. U Udruzi okupljamo homeopate iz svih škola, sa svima surađujemo i nastojima unaprijediti homeopatiju na dobrobit korisnika.
GJ: Šta je tebe lično privuklo homeopatiji, i gde i kako si se školovao?
IŠ: Homeopatiji me je privuklo uspješnost liječenja u obitelji. Dok sam bio mali majka mi uspješno izlječena od karcinoma, brat se od studentskih dana liječi homeopatijom nakon operacije kralježnice, a i moje tadašnje akutne bolesti su uspješno tretirane homeopatski. Homeopatijom se bavim od 1985. godine, radeći sa bratom liječnikom u njegovoj ordinaciji. Prva edukacija mi je bila iz knjiga, savjeta starijih kolega homeopata i prakse. Formalno homeopatsko obrazovanje sam završio od 1995-1998 na LCCHI (London College of Classical Homoeopathy International).
GJ: Koje je tvoja funkcija u Udruzi?
IŠ: U Hrvatskoj udruzi homeopata sam od samog početka kao jedan od osnivača, uvijek u najužem vodstvu, a zadnjih desetak godina, uz prekide, sam predsjednik udruge.
GJ: Šta misliš da bi bilo najbolje uraditi za poboljšanje statusa homeopatije u Hrvatskoj i regionu?
IŠ: U sadašnjem trenutku za homeopatiju u Hrvatskoj i okolnim državama najbolje bi bilo uspješno rješavati slučajeve, bez senzacionalističkih medijskih istupa, bez „donkihotovskih borbi s vjetrenjačama“ uvjeravajući skeptike. Drugim riječima, šutiti i raditi, a priznanje i poboljšanje statusa će doći samo. Ono što vrijedi bit će prepoznato kao takvo i dobiti priznanje koje zaslužuje. Homeopatija je trajna vrijednost i zbog toga se ne trebamo brinuti.
