U doba u kome su naši lekari opšte prakse i sistemi zdravstvene zaštite pod sve većim pritiskom, a otpornost na antimikrobno i antibiotsko lečenje postaje ogromna, i u vreme kada smo svedoci porasta svesti o ograničenjima alopatske medicine, jer ona zaista postaje potencijalno opasna po zdravlje pacijenata, javlja se potreba za homeopatskim lekarom.
Kao profesionalci koji praktikuju homeopatiju, mi znamo da ona u svom najboljem izdanju nudi mnogo, čak i više od onoga što može da ponudi konvencionalna medicina. Imamo antibiotske, antivirusne, antiinflamatorne lekove, analgetike, sve sa minimalnim ili bez nuspojava. I ne samo to, jer isto toliko je važno dragoceno posvećivanje vremena, uvo za slušanje i holistička zainteresovanost za klijenta. Odgovoran homeopatski lekar takođe ima znanje o sopstvenim ograničenjima i o tome kada treba potražiti druge medicinske tretmane i saradnju.
Bez obzira na neprestane i nemilosrdne pritiske na homeopatiju koji dolaze iz istih stalnih izvora, i nadmetanje sa besplatnim uslugama državnog sistema zdravstvene zaštite, ovo bi moglo postati doba homeopatskog lekara: poseban momenat u kome homeopata ima mogućnost da dođe do izražaja. Glavni princip poslovanja je pronaći „prazninu na tržištu“. Homeopatija u najboljem izdanju, uz pomoć najboljih homeopatskih lekara, ima mogućnost da popuni praznine koje predstavlja posrnuli, ako ne i neuspešan medicinski sistem.
Kao što znamo, privilegija je biti primarni zdravstveni radnik u životu klijenta, posebno u trenutku kada se izgubi poverenje u „sistem“ ili ne pronalazi zadovoljavajuće rešenje. Takođe, moje iskustvo je i da kada se jednom postavi vrednost nečijeg zdravlja i dobrobiti, u mnogim slučajevima određivanje finansijskih prioriteta pronalazi način da podrži taj proces.
Kada se održava dugoročniji odnos homeopata – klijent, vidi se odraz interakcije lekar opšte prakse – pacijent. Na hronična stanja, bilo mentalna ili fizička, može se delovati uporedo sa akutnom intervencijom. Slično i preskripcije, mogu uspešno i suptilno delovati na preokrete životnih događaja i čovekovu zdravstvenu reakciju na njih. Tipično je, baš kao i kod žene sa kojom radim od 2013. godine, da kod osobe prvo lečimo blefaritis, alergije i polensku groznicu, a zatim pređemo na traumu zbog privremenog raspada braka, fizičku povredu, simptome oko menopauze, Lajmsku bolest i nedavno potisnuti bes zbog nepravde koju je videla. U drugom slučaju, osoba je počela da se leči sa fokusom na anksioznost i napade panike, a prešla na preskripcije za valunge, hipertenziju, povišen holesterol, tugu i raspad porodice, u kome osećaj nepravde ponovo dominira (i slično je data Staphysagria).
Možemo upotrebiti isti lek da delujemo na niz problema, ili preći sa jednog na drugi, ili jedan uporedo sa drugim, ako se ukaže potreba. Homeopatski lekar razume složenost uzroka, efekte i sve ono što upućuje na klijentovu zdravstvenu sliku, dok je u opštoj praksi sve to uglavnom podeljeno. Prema mom iskustvu, veoma je malo zdravstvenih stanja i situacija u kojima homeopatski lekovi ne mogu da dovedu do korisnog, svrsishodnog i bezbednog lečenja, čak i ako se uzimaju uporedo sa konvencionalnim lekovima, kada njihova akcija često može da umanji ili poništi štetu i vrati klijenta, kad je to moguće, na mesto „optimalnog“ zdravlja i dobrobiti.
„Prepisivaću lečenje na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću naneti zlo. Nikome neću, čak i ako me zamoli, prepisati smrtonosan otrov niti ću savetovati takav način… U koju god kuću da uđem, ući ću samo za dobrobit mojih pacijenata, držeći se podalje od bilo kakvog namernog nedela i od zavođenja žena i muškaraca zarad ljubavnih zadovoljstava, bilo da su slobodni ili robovi.“
Izgleda da se Hipokratova zakletva sa obećanjem „neću naškoditi“ savršeno uklapa sa homeopatskim lekarom, a homeopatski lekar se savršeno uklapa u današnje vreme.
Izvor: https://hpathy.com/