Placebo je medicinski tretman ili postupak osmišljen da prevari učesnika kliničkog eksperimenta. Ne sadrži nikakve aktivne sastojke, a ipak često ima fizički uticaj na osobu.
Placebo je neophodan za obavljanje pouzdanih kliničkih ispitivanja.
Njegov ponekad iznenađujući uticaj na učesnike došao je u žižu posmatranja mnogih proučavanja.
Placebo efekat je način na koji placebo utiče na osobu.
Čak i neaktivan tretman u više navrata je pokazao merljiv, pozitivan zdravstveni odgovor.
Moć placebo efekta smatra se psihološkom pojavom.
Kratke činjenice o placebu
- Placebo efekat je ocenjivan u hiljadama medicinskih eksperimenata, a mnogi lekari priznaju da redovno prepisuju placebo.
- Proizvođači, pre odobravanja lekova, moraju da pokažu da oni deluju bolje od placeba.
- Pokazalo se da placebo utiče na niz zdravstvenih stanja.
- Boja tablete može da promeni snagu placebo efekta, pri čemu veće pilule izazivaju jači efekat od manjih.
- Neki veruju da se samoisceljujuća svojstva placebo efekta mogu objasniti evolutivnom biologijom.
Šta je placebo efekat?
Svaki psihološki ili fizički uticaj koji placebo tretman ima na osobu tretira se kao placebo efekat.
Placebo je postao suštinski deo svih dobrih kliničkih ispitivanja.
U ranijim kliničkim ispitivanjima, mogućnosti novog leka ocenjivane su u odnosu na grupu ljudi koja nije uzimala lekove. Međutim, s obzirom da je otkriveno da uzimanje prazne tablete može da proizvede placebo efekat, sada je neophodno imati i treću grupu učesnika.
Ova dodatna grupa uzima tablete bez aktivnih sastojaka i u odnosu na nju se određuje rezultat. Učesnici u ovoj grupi uzimaju na primer šećernu pilulu.
Lek se odobrava samo onda kada ima veći efekat nego placebo.
Pokazalo se da placebo dovodi do merljivih fizioloških promena, kao što je ubrzanje rada srca ili povišenje krvnog pritiska. Međutim, ispostavilo se da placebo ima najjače dejstvo kod bolesti kod kojih se procena oslanja na samo-prijavljivanje simptoma od strane učesnika, kao što su depresija, anksioznost, sindrom iritabilnih creva i hronični bolovi.
Jačina delovanja placeba varira u zavisnosti od mnogih faktora. Na primer, injekcija izaziva jači placebo efekat nego tableta. Dve tablete deluju bolje od jedne, kapsule su jače od tableta, a veće pilule izazivaju veće reakcije.
U jednom osvrtu na nekoliko istraživanja utvrđeno je da čak i boja pilula utiče na rezultate placeba.
„Crvena, žuta i narandžasta imaju stimulativni efekat, dok plava i zelena imaju umirujući efekat.“ – Dr A.J. de Kren, istraživač, BMJ.
Istraživači su više puta pokazali da su intervencije poput „prividne“ akupunkture podjednako efikasne kao i akupunktura. Prividna akupunktura koristi uvlačive igle koje ne probijaju kožu.
Placebo ublažava simptome brojnih stanja, uključujući Parkinsonovu bolest, depresiju, anksioznost i zamor.
Placebo efekat varira i u zavisnosti od kulture. Kod lečenja čira na želucu, efekat placeba je nizak u Brazilu, viši u severnoj Evropi i posebno visok u Nemačkoj. Međutim, efekat placeba na hipertenziju je u Nemačkoj niži nego bilo gde drugde.
Kako deluje?
Placebo efekat se razlikuje od osobe do osobe, a njegova snaga varira od bolesti do bolesti. Razlozi uticaja placeba nisu potpuno jasni. S obzirom na varijacije u odgovoru, verovatno se radi o više mehanizama delovanja.
U nastavku navodimo četiri faktora za koja se veruje da učestvuju u placebo efektu.
- Očekivanje i uslovljenost
Moć placeba delom leži u očekivanjima osobe koja ga uzima. Ta očekivanja mogu da se odnose na tretman, supstancu ili lekara.
Očekivanje može da prouzrokuje pad hormona stresa ili izazove drugačiju klasifikovanje simptoma. Na primer, „oštar bol“ osoba može početi da oseća kao „neprijatno peckanje“.
S druge strane, ako osoba ne očekuje da lek deluje ili očekuje neželjene efekte, placebo može da izazove negativne ishode. U tim slučajevima, umesto placebo kaže se da je to nocebo.
U jednom istraživanju, placebo opioidi su davani učesnicima koji su u skorije vreme uzimali prave opioide. Dokazano neželjeno dejstvo opioida je respiratorna depresija. Istraživači su otkrili da placebo lek izaziva respiratornu depresiju, iako ne sadrži aktivne sastojke.
Smatra se da klasična uslovljenost može imati ulogu u placebo efektu. Ljudi su navikli da uzmu lek i bude im bolje. Čin uzimanja leka izaziva pozitivnu reakciju.
Uslovljenost i očekivanje su zasebni mehanizmi, ali su verovatno povezani.
- Placebo efekat i mozak
Istraživanja snimaka mozga otkrila su merljive promene u nervnoj aktivnosti kod ljudi koji su iskusili placebo analgeziju. Delovi obuhvaćeni ispitivanjem bili su: moždano stablo, kičmena moždina, nukleus akumbens i amigdala.
Snažni placebo odgovori bili su takođe povezani sa povećanom aktivnošću dopaminskih i opioidnih receptora. Obe ove hemikalije imaju veze sa putanjama nagrađivanja i motivacije u mozgu. Suprotno tome, za nocebo je utvrđeno da smanjuje aktivnost dopaminskih i opioidnih receptora.
Neke od ovih neuroloških promena javljaju se u delovima mozga koji su često na meti antidepresiva. To bi moglo objasniti stopu od 50–75procenata placebo odgovora u ispitivanjima antidepresiva.
- Psihoneuroimunologija
Psihoneuroimunologija je relativno nova oblast naučnih ispitivanja. Ona proučava direktne uticaje moždane aktivnosti na imuni sistem. Baš kao što možemo usloviti psa da luči pljuvačku na zvuk zvona, tako možemo usloviti miša da obuzda svoj imuni sistem u prisustvu određenog stimulusa.
Odavno je poznato da pozitivan pogled na svet može da pomogne odagnavanju bolesti. Poslednjih godina, ova pseudo-nauka postala je naučna činjenica. Očekivanje ozdravljenja utiče na efikasnost imunog sistema osobe.
Putanje kojima mozak utiče na imuni sistem su kompleksne. Objašnjenje je tek nedavno počelo da se formira. Postoji mogućnost da ova vrsta interakcije ima ulogu u placebo efektu.
Psihoneuroimunologija: smej se i budi dobro
U „Medical News Today“ nedavno je razmatrano trenutno stanje u psihoneuroimunologiji. Kliknite ovde da pročitate više.
- Razvijena regulacija zdravlja
Jedno od objašnjenja za placebo efekat je razvoj sposobnosti ljudskog mozga da reguliše zdravlje.
Telo sisara je razvilo korisne fiziološke reakcije na izazivače bolesti.
Na primer, visoka temperatura pomaže u uklanjaju bakterija i virusa podizanjem unutrašnje temperature. Međutim, s obzirom da te reakcije mogu imati štetne posledice, mozak odlučuje kada će sprovesti određenu reakciju.
Na primer, u kasnoj trudnoći ili u stanjima pothranjenosti, telo na infekciju ne reaguje visokom temperaturom. Povišena temperatura može da naudi bebi ili potroši previše energije izgladneloj osobi.
Teorija razvijene regulacije zdravlja ukazuje na to da snažno verovanje u lekove ili intervencije može da ublaži simptome. Mozak „odluči“ da ne mora da odreaguje na određeni način, recimo temperaturom ili bolom.
Primeri
U jednom periodu, placebo je u eksperimentima korišćen samo kao kontrola. Međutim, zbog sposobnosti na dovede do promena u telu, sada se intenzivno proučava kao zaseban tretman.
Ova stanja su pokazala pozitivne reakcije na placebo efekat:
Bol
Sposobnost placeba da ublaži bol naziva se placebo analgezijom. Veruje se da deluje na jedan od ova dva načina: placebo inicira oslobađanje prirodnih analgetika koje nazivamo endorfinima, ili menja percepciju bola osobe.
Osim toga, dokazano je da pravi analgetici imaju veći efekat ako osoba zna da dobija lek, nego ako se lek daje bez njenog znanja. U tom slučaju, placebo efekat možemo posmatrati kao pomoć stvarnoj intervenciji.
Depresija
Postoji ubeđenje da se delovanje antidepresiva velikim delom oslanja na placebo efekat. Prikaz koji obuhvata osam studija pokazuje da su placebo antidepresivi delovali tokom 12-onedeljnog perioda, što ukazuje na potencijalno dugotrajan uticaj placeba.
Anksiozni poremećaji
Placebo efekat posebno preovladava u ispitivanjima lekova protiv anksioznosti i značajno remeti otkrivanje i ispitivanja novih oblika lekova.
Kašalj
Pregledom ispitivanja lekova protiv kašlja utvrđeno je da je „85% smanjenja kašlja povezano sa placebo tretmanom, a 15% se pripisuje lekovima sa aktivnim sastojcima.“
Erektilna disfunkcija
U jednoj studiji, učesnici su podeljeni u tri grupe. Prvoj grupi je rečeno da će dobiti lekove za erektilnu disfunkciju, drugoj je rečeno da će dobijati placebo ili prave lekove, a trećoj grupi je rečeno da će dobijati placebo.
Sve tri grupe su zapravo dobijale placebi tablete od skroba, ali se u sve tri grupe erektilna disfunkcija podjednako značajno poboljšala.
SIC (Sindrom iritabilnih creva)
Meta-analiza je utvrdila da se stopa reakcije na placebo kod osoba sa SIC sindromom kreće između 16% i 71,4%. Primećeno je takođe da je efekat veći u ispitivanjima u kojima se od učesnika traži da ređe uzimaju lekove, a izgleda da su osobe sa manjom anksioznošću podložnije placebo efektu.
Utvrđeno je da brižljiviji pristup lekara specijaliste pojačava placebo efekat.
Drugo ispitivanje je otkrilo da su se simptomi SIC poboljšali čak i kod učesnika koji su znali da uzimaju placebo.
Parkinsonova bolest
Pregledom 11 kliničkih ispitivanja utvrđeno je da je 16% učesnika sa Parkinsonovom bolešću u placebo grupi pokazalo značajna poboljšanja, koja su ponekad trajala po 6 meseci.
Izgleda da se efekat delimično postiže oslobađanjem dopamina u strijatumu.
Epilepsija
Učesnici u ispitivanjima lekova protiv epilepsije imaju od 0% do 19% placebo odgovora. „Placebo odgovor“ u ovom ispitivanju definisan je kao smanjenje normalne učestalosti njihovih napada za 50%.
Primene placeba
Lekari širom sveta koriste placebo u kliničke svrhe zbog njegovih efekata na određeni broj bolesti. Danska studija iz 2008. godine utvrdila je da je 48% lekara prepisivalo placebo najmanje 10 puta tokom prethodne godine. Placebo je najčešće prepisivan umesto antibiotika kod viralnih bolesti i vitamina za zamor.
Slična studija lekara u Izraelu utvrdila je da je 60% placeba prepisano pacijentima koji su neopravdano želeli lekove, ili ako je pacijentu „potrebno da se smiri“.
Da li je etički?
Korišćenje placeba postavlja etička pitanja. Lekar dovodi pacijenta u zabludu. S druge strane, ako je efekat placeba predvidljiv, treba ga smatrati efikasnim lečenjem.
Drugi argument kaže da se prepisivanjem placeba u svrhu smirivanja pacijenta odlaže postavljanje tačne dijagnoze ozbiljne bolesti. Lekari i farmaceuti bi mogli biti optuženi za prevaru.
U medicinskoj praksi postoji više etičkih opravdanja za korišćenje placeba, mada će, kao i na bilo koju drugu etičku temu, diskusije za i protiv upotrebe placeba verovatno trajati još dugo.
Na primer, placebo je koristan u lečenju nekih opekotina. Opioidno ublažavanje bola ne može se uvek upotrebiti, jer izaziva respiratornu depresiju. U tom slučaju, injekcija fiziološkog rastvora data kao prividan moćni analgetik može da smanji patnju pacijenta.
Umesto da odbace ili minimalizuju efekte placeba, sadašnji i budući istraživači bi trebalo da ispituju načine da iskoriste i upotrebe moć placeba.
Pokazalo se da placebo deluje u mnogobrojnim situacijaama. Ako se može koristiti uporedo sa farmaceutskim metodama, teoretski može da poboljša medicinska lečenja.
Robert Bakman, klinički onkolog i profesor medicine, zaključuje:
„Placebo lekovi su izvanredni lekovi. Izgleda da imaju određene efekte na skoro svaki čovečanstvu poznat simptom, deluju na najmanje trećinu pacijenata, a ponekad i na 60%. Nemaju ozbiljna neželjena dejstva i njima se ne može predozirati. Ukratko, placebo drži prvo mesto u celoj svetskoj farmakopeji, kao najprilagodljiviji, najsvestraniji, najefikasniji, najbezbedniji i najjeftiniji lek.“
Moć placebo efekta pruža sjajnu mogućnost za istraživanje novih pristupa.