Rabindranat Tagore (Rabindranath Tagore), rođen 7. maja 1861. a umro 7. avgusta 1941. u Kolkati, Indija, bio je indijski književnik, dramaturg, kompozitor, slikar, filozof. Zbog ogromnog doprinosa književnosti i kulturi uopšteno, postao je prvi ne-evropski dobitnik Nobelove nagrade za književnost, 1913. godine.
Objašnjenje za dodelu nagrade: zbog njegovog duboko senzitivnog, svežeg i lepog stiha kojim je, izuzetnom veštinom, izražavajući se sopstvenim engleskim rečima, svoju poetsku misao načinio delom književnosti Zapada.
O životu i radu:
Uveo je nove forme proze i stiha u bengalsku književnost. Izvršio je svojim delima veliki uticaj indijske na zapadnu kulturu, kao i obrnuto. Osnovno obrazovanje je stekao kod kuće. Sa sedamnaest godina je poslat u Englesku na formalno školovanje, ali ga nije završio i vratio se u Indiju krajem 1870-ih. Tokom 1880-ih je objavio nekoliko knjiga pesama. Pisanje je bilo deo njegovog dubljeg delovanja. Iako pretežno pisac i umetnik, bio je osoba od uticaja u širem smislu. Bavio se edukacijom i bio uticajan u politici Indije.
Mahatma Gandi, politički otac moderne Indije, bio mu je odan prijatelj. Posle porodične tragedije, smrti supruge i dvoje dece, između 1902. i 1907. osim što je njegova poezija dobila drugačiji ton, sve češće i duže je boravio van Indije. Od 1912. duge periode je provodio u Evropi, obe Amerike i istočnoj Aziji, gde je pisao i predavao, ali istovremeno postajao sve rečitiji glasnogovornik u ime nezavisnosti Indije. 1915. godine britanska vlada ga je odlikovala titulom viteza, koju je tada primio da bi je se odrekao 1919. u znak protesta protiv britanske politike u Indiji (konkretan povod je bio Amritsarski masakr 13. aprila 1919.).
Tagore i homeopatija
Malo je poznato da je Tagore bio više od zagovornika homeopatije. Bio je samouki homeopata koji je ovu medicinu praktikovao sa zadivljujućim rezultatima i posvećenošću.
Doktora Mahendralal Sarkara, koji je možda bio jedan od prvih medicinski obrazovanih lekara, Tagore je 1867. godine ubedio da počne da praktikuje homeopatiju. On je kasnije postao prvi homeopata u zemlji. Zatim su i drugi pratili njegov primer. Tako je Tagoreova inicijativa pomogla da homeopatija stekne popularnost u vreme kada je alopatija uživala zvanično pokroviteljstvo i prestiž. On je verovatno podstakao razvoj homeopatije u Zapadnom Bengalu, neposredno pošto je uvedena u zemlju. Pominje se nekoliko slučajeva kada je Tagore davao homeopatske lekove, sa uspehom lečeći ljude. Jedan od slučajeva bio je kada se razbolela ćerka budućeg guvernera. Tagore je otišao da je poseti i vidi da li joj je spala temperatura. Posle posete je požurio u svoju rezidenciju i poslao joj neke lekove. Ona se momentalno oporavila i tom prilikom se saznalo da se Tagore razume u homeopatiju. Koristio je knjige o biohemijskim lekovima, a posebno je voleo Dvanaest tkivnih soli od Muelera. Upotrebljavo je knjige Berikea, Devija, Čepmana i drugih homeopata.
Iako nikada nije rekao da je uspešan u praktikovanju homeopatije, mnogi njegovi pacijenti, među kojima eminentni naučnici, veoma su hvalili njegove veštine u lečenju.
Jedan slučaj izlečenja bio je vrlo zapažen i popularan među poznavaocima: pacijent je bio u ozbilnjom stanju zbog mučnih bolova usled apscesa. Alopatski lekar koji ga je lečio nameravao je da provede noć pored njega, kako bi pratio stanje. Tagore je pitao da li posotji bilo kkoji alopatski lek koji bi čoveku doneo olakšanje. Doktor je rekao: „Ukoliko apsces ne pukne ili se drenira rezom, ne postoji način u alopatiji da ovom pacijentu donese bilo kakvo olakšanje.“ Doktor je nešto kasnije zaspao i kad se probudio bio je zapanjen kada je video da je pacijentu mnogo bolje. Tagore je dao neke lekove od kojih je čoveku odmah bilo lakše. Lekar je pre odlaska od Tagorea uzeo spisak homeopatskih lekova i nekoliko knjiga.
Jedna od mnogih njegovih izjava je: „Dugo sam bio vatreni vernik u nauku homeopatiju i srećan sam što ona sad u Indiji ima veću podršku nego u zemljama iz kojih potiče. Ona nije samo zbirka nekoliko lekova, već prava nauka sa racionalnom filozofijom kao svojom osnovom. Potrebno nam je više naučnog interesovanja i istraživanja o ovom pitanju, sa posebnim naglaskom na indijsko okruženje.“
Korišćeni izvori:
https://www.britannica.com/biography/Rabindranath-Tagore
https://www.nobelprize.org/nobel_prizes/literature/laureates/1913/tagore-bio.html