Arhiva Archives - Balkanopathy

Klinička praksa

Gordana Jujić — Wed, 23 Oct 2019 08:53:45 +0000

The post Klinička praksa appeared first on Balkanopathy.

Ivan Šimetin – Šutiti i raditi

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:45 +0000

Intervju sa Ivanom Šimetinom

O „Hrvatskoj udruzi homeopata“, aktivnostima udruge, stanju homeopatije i školovanju homeopata u Hrvatskoj, o njegovom ličnom putu ka homeopatiji i kroz nju, i ponešto o ličnim stavovima, sa Ivanom Šimetinom (IŠ) razgovarala je Gordana Jujić (GJ).

GJ: Ovde u Srbiji znamo da je „Hrvatska udruga homeopata“ veoma dobro organizovana. Reci nam nešto više o vašem nastanku, razvoju i aktivnostima.

IŠ: Hrvatska udruga homeopata je osnovana 1997. godine. Djeluje na adresi Ulica baruna Trenka 4 u Zagrebu. Udruga je osnovana kako bi upoznavala javnost s homeopatijom bilo kroz javna predavanja ili stručne radionice, te organizirala seminare, kongrese i edukaciju homeopata. Udruga vodi registar homeopata i brine o njihovom stručnom usavršavanju. Udruga se bavi i humanitarnim radom na ugroženim područjima (Gunja nakon razornih poplava, Majur, malo mjesto pored Hrvatske Kostajnice nakon ratnih razaranja, a u planu je rad u Vukovaru).

Udruga okuplja homeopate i povezuje ih s pacijentima, vodi brigu o pravilnom radu homeopata, a i prima pritužbe pacijenata na rad pojedinih homeopata (što je uistinu do sada bilo rijetko), isto tako predstavlja homeopate u odnosu s državnim institucijama, te medijima. Izvan Hrvatske Udruga surađuje sa sličnim organizacijama i pojedincima u susjednim državama, a i član je ECCH (European Central Council of Homeopaths) unutar koje surađuje sa svim europskim državama, a i šire.

GJ: Kakvo je stanje homeopatije u Hrvatskoj: koliko je poznata i prihvaćena, u smislu da li i koliko se građani okreću homeopatiji kao medicini? Kakvi pomaci se zapažaju u poslednjih nekoliko godina?

IŠ: U Hrvatskoj se homeopatija jako dobro kotira. Sve više se pacijenti okreću prirodnim načinima liječenja, a naročito homeopatiji. Homeopati mogu slobodno raditi bez ikakvih ograničenja, a i suradnja s klasičnom medicinom je sve bolja iako je to za sada samo na individualnoj razini.

Oduvijek smo smatrali da je najbolja reklama za homeopatiju uspješnost u liječenju, a to se i potvrdilo. Uvijek će biti ljudi koji će „a priori“ odbijati homeopatiju kao nešto „novo“ (iako je stara preko 200 godina) i držati se onoga čega poznaju. Imamo puno primjera da se dio obitelji uspješno liječi homeopatski, a drugi dio to odbija iako se može uvjeriti u kvalitetno i uspješno liječenje „iz prve ruke“.

Na 4. homeopatskom kongresu u Zagrebu bio je prezentiran znanstveni rad u kojem se dokazalo da homeopatija djeluje i u rastvorima većim od Avogardovog broja kroz mjerenje površinske napetosti vodene otopine (više o tome se može saznati od autorice dr sci Đurđice Dragčević), no unatoč svemu tome neki su skeptični.

GJ: Kako je organizovano školovanje homeopata? Koje škole su zastupljene?

IŠ: Glede školovanja homeopata u Hrvatskoj smo otvoreni prema svima. Dugo je djelovala engleska homeopatska škola, a sada trenutno djeluju dvije francuske i grčka škola (Vithoulkas), kao i napredna Šankaranova. U Udruzi okupljamo homeopate iz svih škola, sa svima surađujemo i nastojima unaprijediti homeopatiju na dobrobit korisnika.

GJ: Šta je tebe lično privuklo homeopatiji, i gde i kako si se školovao?

IŠ: Homeopatiji me je privuklo uspješnost liječenja u obitelji. Dok sam bio mali majka mi uspješno izlječena od karcinoma, brat se od studentskih dana liječi homeopatijom nakon operacije kralježnice, a i moje tadašnje akutne bolesti su uspješno tretirane homeopatski. Homeopatijom se bavim od 1985. godine, radeći sa bratom liječnikom u njegovoj ordinaciji. Prva edukacija mi je bila iz knjiga, savjeta starijih kolega homeopata i prakse. Formalno homeopatsko obrazovanje sam završio od 1995-1998 na LCCHI (London College of Classical Homoeopathy International).

GJ: Koje je tvoja funkcija u Udruzi?

IŠ: U Hrvatskoj udruzi homeopata sam od samog početka kao jedan od osnivača, uvijek u najužem vodstvu, a zadnjih desetak godina, uz prekide, sam predsjednik udruge.

GJ: Šta misliš da bi bilo najbolje uraditi za poboljšanje statusa homeopatije u Hrvatskoj i regionu?

IŠ: U sadašnjem trenutku za homeopatiju u Hrvatskoj i okolnim državama najbolje bi bilo uspješno rješavati slučajeve, bez senzacionalističkih medijskih istupa, bez „donkihotovskih borbi s vjetrenjačama“ uvjeravajući skeptike. Drugim riječima, šutiti i raditi, a priznanje i poboljšanje statusa će doći samo. Ono što vrijedi bit će prepoznato kao takvo i dobiti priznanje koje zaslužuje. Homeopatija je trajna vrijednost i zbog toga se ne trebamo brinuti.

Ivan Šimetin

The post Ivan Šimetin – Šutiti i raditi appeared first on Balkanopathy.

‘Ajde da probam tu homeopatiju

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:26 +0000

Intervju sa Tomažom Pliberšekom

Prvi put sam čuo za homeopatiju 2007. godine, kad mi ju je nekoliko puta spomenuo moj prijatelj Andrej, a ja sam došao u kontakt sa homeopatijom godine 2008. godine, kada mi je krvna slika pokazala da sam granično anemičan (hemoglobin mi je bio 141), što po laboratorijskim testovima znači da je moja krv okej, ali je vrijednost hemoglobina bila na donjoj granici normale (140), što je za trkača atletičara na duge staze vrlo nisko, posebno što su svi moji školski drugari imali hemoglobin veći od 150. Pošto sam shvatio zašto sam posle svakog treninga vrlo umoran i sporo se oporavljam iz treninga u trening, shvatio sam i da moram da preduzmem neke korake, da oporavim svoju krv. S obzirom da sam tada bio sa Andrejem na testiranjima i pokazao sam mu svoje rezultate, došao sam na ideju: „Ajde, da probam tu homeopatiju.“

I tako sam ga zamolio da pita baku da mi izradi homeopatske lijekove za anemiju. Krajem mjeseca dobio sam svoje prve homeopatske granule i sa velikom mjerom skepticizma sam ih počeo koristiti. Prvih deset dana sam ih koristio redovito, a kao student sa mnogo zanimanja, zaboravio sam da ih ponesem sa sobom na ekskurziju i tako zaboravio da ih uzimam dalje. Pošto sam te iste godine vršio istragu za diplomski rad i jedan od testova je bio i test krvne slike svaka dva mjeseca, krajem maja sam imao hemoglobin 162.

Bio sam vrlo iznenađen, svakako ugodno, i teško mi je bilo povjerovati u takav napredak u krvnoj slici. Isti test i protokol sam odradio krajem jula, i tada mi je hemoglobin bio 165. Tada mi je bilo jasno da je homeopatija vrlo efikasna, ali i nešto što ne razumijem; jer kako je moguće da mi je hemoglobin tako narastao, bez da sam promijenio bilo što u ishrani ili uzimao kakve dodatke? Na moje zaprepašćenje, u prvoj nedelji oktobra te godine morao sam da prođem lekarski pregled kao sportista svrstan u nacionalni rang i moj hemoglobin je bio 172! Moj prijatelj, elitni atletičar, nije mogao da vjeruje kad sam mu pokazao rezultate, i rekao je da on nikada nije video bilo koga od eltinih atletičara ko ima tako visok nivo hemoglobina. „Koje vitamine si uzimao?“ – pitao me je. Naravno, ispričao sam mu o homeopatiji.

Kako život ima svoje planove, oktobra 2008. godine dobio sam šansu da odem na studentsku izmjenu na Kinezioloski fakultet u Zagreb, i odmah sam pomislio na Andrejevu baku, koja mi je izradila prve homeopatske granule. Tokom jednog semestra u Zagrebu, više sam vremena provodio kod gospođe Judite nego na fakultetu. Jednostavno sam se zaljubio u homeopatiju i što sam više učio i studirao, to sam više želio da osvojim i učim, koliko god je dostupno.

2009. godine počeo sam pričati ljudima oko sebe o homeopatiji i svojem iskustvu i mogućnostima koje pruža za zdravlje ne samo čovjeka, nego i životinja. Mnogi od prijatelja i porodice pitali bi me, da li mogu da im pomognem u vezi sa nekim zdravstvenim problemom koji su imali i ja bih rekao da mogu da probam. Tako sam počeo prakticirati homeopatiju i izrađivati prve granule. Rezultati su mnogo puta bili vrlo fascinantni, da i sam neko vreme nisam doslovno shvatao, kakva je prava moć homeopatije, ako je primjenjena na pravi način.

I otac i mati su se spasili od operacije (mati od operacije polipa u grlu, otac od operacije ramena). 72-godišnja prijateljica je potpuno mogla da prestane koristiti pumpicu za astmu i njezini simptomi astme su potpuno nestali nakon dobrog mjeseca korištenja homeopatije. Tada se dogodio moj brak sa homeopatijom. Od tada sam imao konzultacije sa više stotina ljudi, raznih profesija, starosti, muških i ženskih, od djece do starijih.

2013. godine upisao sam i formalno školovanje iz homeopatije, jer sam video da će mi to mnogo koristiti, da prakticiram još efikasnije, da bih 2015. godine dobio diplomu na School of Natural Health Sciences u Londonu.

Homeopatija je vrlo efikasna i cjelovita metoda iscjeljivanja ali je efikasna toliko, koliko se pravilno prakticira. Najznačajnije je ustanoviti cjelovitu sliku zdravlja (mentalnog, emocionalnog, fizičkog i duhovnog) pacijenta i na osnovu toga napraviti detaljnu analizu, koja pokaže, kakve homeopatske esencije je potrebno izraditi specifično za tog čovjeka. U Sloveniji je jedan od pionira homeopatije, kao i autor i prevodilac nekoliko knjiga o homeopatiji – dr Miloš Žužek. Njegove knjige su mi mnogo koristile kod studija homeopatije.

Po mojoj ocjeni i po razgovoru sa pacijentima koje sam konzultirao tekom zadnjih šest godina, jasno mi je da mnogo takozvanih homeopata prepisuje homeopatske lijekove na simptomatski način a ne na osnovu kompletne analize pacijentovog zdravlja, što je baš suprotno tome što homeopatija jeste. U homeopatiji ne dijelimo zdravlje na zdravlje probave, zdravlje nervnog sistema itd, nego uvjek gledamo cjelovitu sliku zdravlja. Takođe se u homeopatiji ne tretira bolest, nego se tretira čovjeka, koji ima jednu ili više bolesti.

Danas su u Sloveniji dostupni homeopatski lijekovi u mnogo apoteka, i može ih se slobodno kupiti. To je vrlo dobro iz pogleda da je homepatija dostupačna ali to može bitii „downside“, zato što se homeopatija počne koristiti kao što se koriste alopatski lijekovi, koji tretiraju obično jedan simptom. Primer: u homeopatiji nema lijeka za prehladu, jer ima mnogo vrsta prehlada i mnogo drugih popratnih simptoma koji će diferencirati vrstu prehlade i tako pokazati da su potrebni različiti lijekovi za različite pacijente koji imaju prehladu. Nepravilno odabran pripravak vjerovatno neće imati mnogo efekta, ili efekat neće potrajati. Kod biranja homeopata, preporučio bih slijedeći test: ako vam homeopat kaže da vam sigurno može pomoći i ako konzultacija potraje 10-15 minuta, to skoro sigurno nije homeopat. Konzultacija sa pravim homeopatom potrajati će barem jedan sat, a ponekad je moguće i po dva ili u rijetkim primjerima i tri sata.

Prema mom iskustvu, stanovnici Slovenije su vrlo otvoreni za homeopatiju i ostale metode komplementarne i alternativne medicine, što je dobro, jer znači da ljudi brinu za zdravje i pokušavaju i drugim metodama, kada im konvencionalna medicina ne pomaže. I baš tu vidim veliki potencijal, da ljudi ne čekaju i isprobaju sve što je moguće konvencionalnom medicinom pa ako nema efekta, ajde pa da probam tu homeopatiju, nemam što da izgubim; nego da probaju možda u osnovu, da ozdrave nekom prirodnom metodom i poštede se negativnih stranskih učinaka koje hemijski lijekovi dosta puta imaju na čovjeka.

Po mojem iskustvu polovina pacijenata dolazi na homeopatiju kad su isprobali već sve pa da isprobaju i ovo. To mnogo otežava mogućnost i vrijeme potrebno za ozdravljenje i mnogo puta teško je povratiti zdravlje kod starijih ljudi, koji imaju kronične bolesti. Veliki potencijal budućnosti je i u suradnji konvencionalne i komplementarne i alternativme medicine, da se što brže i efikasnije pomogne čovjeku da ozdravi i tako mislim da dolazi vrijeme da se barem osnove dokazano najefikasnijih drugih metoda medicine počnu predavati i doktorima i medicinskom osoblju, da bi mogli lakše komunicirati sa homeopatom, akupunktiristom, doktorom kineske medicine, sa razlogom da se može raditi za jedno – za dobrobit zdravlja i boljeg života za čovječanstvo.

U zadnje dvije godine imao sam nekoliko konzultacija sa doktorima i medicinskim osobljem i tako sam počeo da istražujem i studiram zdravlje doktora. Očekivao sam da će doktori i medicinsko osoblje biti mnogo zdraviji od ljudi drugih profesija, ali sam bio vrlo neugodno iznenađen nekim istragama i rezultatima na koje sam naišao. Zato trenutno radim na projektu pisanja knjige o zdravlju doktora i medicinskog osoblja, sa namjerom da podignem „awareness“ o tome, koliko su zdravi oni koji su posvetili svoj život da pomažu drugim ljudima, da budu zdravi, a i da pripomognem da učine nešto za svoje zdravlje. Tako će vjerujem biti mnogo efikasniji u svojoj profesiji i moći će mnogo više da pomognu ljudima.

Tomaž Pliberšek

The post ‘Ajde da probam tu homeopatiju appeared first on Balkanopathy.

Četiri zakona homeopatije

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:11 +0000

Jedna od osnovnih postavki homeopatije je da bolest nije poseban entitet. Bolest, kao takva, ne postoji. U skladu sa polaznim stanovištem ove nauke, da svaki čovek ima životnu energiju koja ga održava u stanju harmonije i da je zdravlje dinamičan proces prilagođavanja, bolest je znak da je ta energija trenutno narušena. U skladu sa tim, simptomi su signali otpora kojima se organizam bori za ravnotežu, a protiv problema koji su ga zadesili. Opet sa tim u vezi, simptomi nisu određeni bolešću, već ih određuje individualnost osobe.

Zato se homeopate ne trude da suzbiju simptome. Oni simptome proučavaju, i preko saznanja o njima ulaze u suštinu posebnosti pojedinca.

Homeopatija se zasniva na četiri osnovna zakona

Prvi zakon je zakon sličnosti – Similia similibus curentur ili: slično se sličnim leči.

To znači sledeće: supstance koje kod zdravog čoveka izazivaju određene simptome, koriste se za lečenje osobe koja u određenom momentu (periodu) ima iste simptome. Tri su osnovne pretpostavke zakona sličnosti:

– skup datih simptoma nije bolest; to je odbrambena reakcija organizma, nastala mobilisanjem životne energije;

– organizam najbolje zna šta mu je činiti – simptomi su izraz njegove optimalne reakcije i njima on nastoji da uspostavi izgubljenu ravnotezu;

– zato se organizmu najbolje može pomoći ako se simptomi potpomognu u njihovom delovanju. Ukoliko bi se simptomi suzbijali, odbrambene snage bi slabile, a organizmu bi ubuduće stalno bila potrebna pomoć spolja.

Drugi zakon homeopatije je Heringov* zakon ili zakon pravca lečenja.

To znači da se ozdravljenje kreće prema poznatom obrascu:

– od unutra ka spolja – simptomi se kreću od unutrašnjih organa prema koži;
– od važnijih organa ka manje važnim – simptomi se povlače npr. sa srca i idu na zglobove, ili se sa pluća pomeraju na grlo, a sa grla na nos;
– odozgo na dole – npr. pacijent ima kožne probleme na licu, a nakon leka simptomi se spuštaju na kožu oko struka; bolovi u ramenu, zatim u kuku i na kraju u skočnom zglobu;
– od najnovijih simptoma ka starijim – najpre se povlače simptomi koji su nedavno nastali a najduže su prisutni najstariji simptomi, što znači da se povlače obrnutim redosledom od redosleda nastajanja.

* Zanimljivo je da je Konstantin Hering (Constantine Hering), dok je studirao medicinu u Lajpcigu, bio angažovan da napiše knjigu koja bi opovrgla homeopatiju. Dok je čitao Hanemanove radove, promenio je mišljenje, upoznao Hanemana i postao njegov lični prijatelj. Povremeno je predavao matematiku i prirodne nauke na Blohmanovom institutu u Drezdenu. 1826. godine je poslat u Surinam, u ekspediciju. Tamo je ostao do 1833. kada se preselio u Pensilvaniju i postao pionir u širenju homeopatije u Americi, gde je osnovao prvu školu homeopatije.

Treći zakon homeopatije je zakon jednog leka.

Terapeuti klasične homeopatije će osobi odrediti uvek samo jedan lek, i to onaj čija simptomska slika odgovara ustanovljenim simptomima kod osobe. Homeopatija smatra da, ako ne odgovara specifičnoj individualnoj senzitivnosti prema jedinstvenom reagovanju odbrambenih snaga osobe, lek neće biti kompatibilan sa postojećim poremećajem. Ovo se odnosi na određivanje leka u datom momentu. Posle izvesnog vremena, homeopata može (i često se događa) da ustanovi da je lek „uradio svoje“ i da osoba posle njega odgovara slici drugog leka. U skladu sa tim promenama, homeopata će dati drugi lek. Ali, u datom momentu, homeopata će dati samo jedan lek.

Četvrti zakon homeopatije je zakon minimalne doze.

Haneman je otkrio da, kada preparate razredi i snažno promućka, oni zadržavaju svoju potentnost i pored veoma umanjene koncentracije. Ovo je nazvao potencizacija, a sukcesivno umanjene doze koje je dobijao razređivanjem – potencijama. Za razliku od zvanične medicine, koja zastupa princip: veća doza – jače dejstvo, homeopatski preparati pokazuju:
1) da niske potencije, odnosno mala razblaženja, imaju kratkotrajno i površno dejstvo;
2) da srednje potencije deluju duže, a da je opseg simptoma na koje utiču širih i dubljih razmera;
3) da su visoke potencije tj. najveća razblaženja, najfundamentalnijeg delovanja, a da se njihov uticaj nastavlja još dugo posle prestanka korišćenja.

Teško je objasniti da mikro doze preparata, razblažene i iznad Avogadrovog broja (6,023 x 10²³) izazivaju veoma snažne reakcije, čak i kad u rastvoru nema ni jednog jedinog preostalog molekula supstance. Haneman je to objasnio tako, da organizam odbija jake doze leka, a da, što je razblaženje veće, lek se lakše „uklapa u organizam“ i ima jači efekat na energiju.

Tek u novije vreme, sa napredovanjem informatike i kvantne fizike, moguće je objasniti i početi sa dokazivanjem ovih postulata. Naime, rastvorena supstanca i posle velikog razblaženja, ostavlja svoj otisak u rastvaraču. Taj otisak je energija, koja ima osobinu da se reprodukuje kao informativni sadržaj, a koji odgovara energiji osobe.

Homeopatski lekovi podstiču prirodnu sposobnost organizma da se izleči. Homeopatija pruža mogućnost da se prirodnim putem vrati narušena ravnoteža.

The post Četiri zakona homeopatije appeared first on Balkanopathy.

Neka razmišljanja u duhu Edvarda Vitmonta

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:10 +0000

„Pojave same sebe objašnjavaju. Drugo objašnjenje im nije potrebno.“ – Gete

Ovo je isto uočio Haneman, a naglasio Vitmont (Dr. Edward Christopher Whitmont), homeopata i doktor psihologije, povezujući prelazne manifestacije forme kao procese koji predstavljaju suštinu egzistencije. Biologija dokazuje da se atomi i molekuli u našem telu potpuno promene na svakih sedam godina, a svaka osoba izgleda isto.

Kako prepoznajemo da smo isti? Tako što odredimo formu–princip, elemente forme koji stvaraju ili prethode našoj materijalnoj egzistenciji. Na isti način, u dubinskoj psihologiji, u duhu Jungovih ideja, kompleks i arhetip se smatraju i uzrokom i isceliteljem poremećaja, zavisno od toga da li su ti autonomni principi integrisani u celinu života i življenja ili funkcionišu nezavisno, kao uzroci poremećaja.

Svi ovi koncepti podrazumevaju ideju forme ili geštalt elemente, koji su više nego zbir njihovih delova – delova koje zakon forme integriše u sveukupni obrazac. Haneman je intuitivno usvojio ovaj stav, stvarajući ono što je nazvao „Arzneimittle Bilder“, odnosno slike ili predstave remedija kao ličnosti. To je ono što podrazumevamo pod duhom remedije, suštinskim značenjem, značenjem forme koja oblikuje ono što nazivamo predstavama, ličnostima ili delovima ličnosti.

Ovo nije igra mašte, kako bi moglo da izgleda. To je upotrebljiva hipoteza, proverena u kliničkoj praksi dubinske psihologije. Naš psihički sistem opaža ove forme–obrasce i funkcioniše u odnosu na njih. Elementi forme su sile koje stvaraju svet, entiteti, Božija sila, ili kako god želite da ih nazovete.

Korišćen je materijal iz knjige „Psiha i supstanca“ Edvarda Vitmonta, u izdanju „Simillimum“, Beograd.

Edvard K. Vitmont

The post Neka razmišljanja u duhu Edvarda Vitmonta appeared first on Balkanopathy.

IACH u Srbiji

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:02 +0000

International Academy of Classical Homeopathy (IACH) u Srbiji

Program elektronskog učenja Internacionalne Akademije Klasične homeopatije u Beogradu

Poštovane kolege, studenti i homeopate,

Verujemo da ne postoji student homeopatije ili homeopata koji ne želi da unapredi svoje znanje, bez obzira na to koju školu homeopatije pohađa ili je već završio. U prirodi homeopata je da neprekidno žudimo za sticanjem još više znanja, a sa jednim jedinim ciljem – da usavršimo preskripciju, odnosno: da na što bolji, lakši i brži način pomognemo bolesnim osobama.

S obzirom da je edukacija u oblasti ove medicine različita u zavisnosti podneblja, u smislu da se razlikuje od države do države, a to je opet uzrokovano statusom same ove nauke u određenim zemljama i delovima sveta, odabir škole je negde lakši a negde teži. Ipak, više je nego poznato da, iako postoji niz veoma dobrih fakulteta za klasičnu homeopatiju, decenijama unazad IACH profesora Džordža Vitulkasa (George Vithoulkas) drži primat u edukaciji. Sigurno je da nije potrebno posebno objašnjavati zašto je to tako. Naime, svi znamo ko je profesor Vitulkas, koliki je njegov doprinos tokom pedeset godina rada u homeopatiji, i nije teško zamisliti šta od njega možemo naučiti.

Do nedavno, nama u Srbiji je ovo školovanje bilo, ako ne nemoguće, onda sigurno veoma teško da priuštimo. Za mnoge od nas to je istovremeno bio san kome smo težili i za kojim smo žudeli, ali ogromne su prepreke mnoge u tome sprečavale.

Zahvaljujući naporima i ogromnom entuzijazmu Holističke Unije Beograd i njenog osnivača, Biljane Knežević, homeopate iz Srbije su uspele da skrenu pažnju na sebe cenjenom, ali i veoma zahtevnom učitelju kakav je prof. Vitulkas. Kao što obično biva, jedna osoba je stekla njegovo poverenje, koje nije lako steći jer kao što je pomenuto, profesor Vitulkas je veoma zahtevan učitelj. Jednostavnije rečeno, ne može svako da bude student najboljeg među najboljima.

Jedna osoba je odškrinula vrata nama ostalima. Zato sada mi, homeopate i studenti homeopatije u Srbiji, imamo mogućnost da pod veoma povoljnim uslovima pohađamo njegovu Akademiju, steknemo neprocenjivo znanje i dobijemo diplome najprestižnijeg fakulteta za klasičnu homeopatiju u svetu.

Mi sada imamo priliku da steknemo znanja koja su ranije bila dostupna samo onima koji su mogli da priušte školovanje u samoj Akademiji, na grčkom ostrvu Alonissos.

U vezi sa detaljima upisa za školovanje u periodu 2016-2018. sve informacije i podrobna objašnjenja možete videti ovde:

https://sites.google.com/site/homeopatijaedu/about/home/IACH-E-Learning–prof-Vithoulkas-SRB

Informacije možete dobiti i kontaktiranjem na Facebook stranicama HUB i Balkanopathy kao i preko ovog sajta.

Preporučujemo da vaš prvi korak upoznavanja sa mogućnostima i uslovima školovanja bude to što ćete odgledati ovaj video snimak.

U nadi da ćete prepoznati priliku za sebe i unapređenje svog školovanja, kako biste sa profesorom Vitulkasom postali izvrstan homeopata, očekujemo vaša eventualna pitanja, prijave, i naravno – očekujemo da nam se pridružite u pohađanju škole.

The post IACH u Srbiji appeared first on Balkanopathy.

Postdiplomske studije

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:00 +0000

Prvi postdiplomci homeopatije na Balkanu po naprednom Orion programu

U organizaciji Udruženja „Homeocare“ iz Beograda, a posebnim zalaganjem predsednice udruženja, Suzane Đokić, u Beogradu je u periodu novembar 2014. – maj 2015. godine održan postdiplomski kurs za homeopate pri Contemporary College of Homeopathy, Bristol, UK, a prema jedinstvenom programu po kome su generacije homeopata širom sveta stekle ovaj stepen obrazovanja u poslednjih dvadesetak godina.

The Contemporary College of Homeopathy osnovan je 1996. godine, pod patronatom profesora Džordža Vitulkasa, koji je dobitnik Alternativne Nobelove nagrade za 1996. godinu i jedan od vodećih svetskih autoriteta u homeopatiji. O profesoru Vitulkasu, njegovom radu i njegovoj Internacionalnoj akademiji klasične homeopatije biće još tekstova u narednim brojevima magazina.

Majk Bridžer, glavni edukator ovog koledža, sa mnogo godina iskustva u homeopatskoj praksi i nastavi, ima jedinstven način podučavanja, kojeg najviše karakterišu: pojednostavljivanje kompleksnosti, odbacivanje apsurda i prenošenje znanja na živopisan način.

Majkov jedinstveni doprinos homeopatskom razmišljanju je sistem „mapiranja slučaja“. On već mnogo godina podučava o toj temi i praktičari su u više navrata rekli da je to promenilo njihov način rada. To je zato što „mapiranje slučaja“ omogućava homeopati da kada prepisuje lek ima jasniju sliku o tome kuda slučajevi mogu da krenu posle prve preskripcije i priprema vas da prođete kroz teške situacije tokom lečenja.

Za sve nas koji smo ovom prilikom pohađali i završili kurs, od neprocenjive vrednosti je aktivno učešće Mire Biti – kao prevodioca, ali i veoma dobrog asistenta i predavača.

24. maja 2015. godine 45 homeopata iz Srbije, Hrvatske, BIH i Crne Gore uspešno i sa oduševljenjem je završilo ovaj napredni postdiplomsi kurs, i time smo stekli zvanje postdiplomaca homeopatije – prvih na ovim prostorima.

O tome koliko je bilo obostrano zadovoljstvo saradnjom, nama kao polaznicima znanjem i novim uvidima koje smo usvojili, govori i to što smo se na rastanku već preliminarno dogovorili o nastavku edukacije tokom naredne godine.

The post Postdiplomske studije appeared first on Balkanopathy.

Prikaz knjige „Rubrike uma za 21. vek“

Gordana Jujić — Wed, 01 Jun 2016 09:00:00 +0000

Knjiga „Rubrike uma za 21. vek“ autorke Džoj Lukas je svojevrstan homeopatski udžbenik – materia medica i vodič kroz oko 30 rubrika i nešto više od 60 lekova. Podeljena je u pet celina–poglavlja: Oštećenje, Izdržljivost, Užas, Rasipanje i Pustoš.

Već sami naslovi poglavlja uvode čitaoca u ideju autorke da poveže pojmove koje možemo jasno prepoznati u načinu života savremenog čoveka sa patologijom ličnosti, kao i tipologijom homeopatskih lekova.

Džoj Lukas, kao i većina velikih učitelja homeopatije, ima svoj karakterističan način povezivanja homeopatskog znanja sa prirodnim pojavama i realnošću, i umom i veštinom pronicljivog homeopate koristi te spojeve za objašnjavanje dubljih nivoa homeopatskih lekova dajući veliki doprinos samoj homeopatskoj nauci na način koji omogućava razumevanje suštine lekova, a samim tim poboljšavanju preciznosti preskripcija.

Džoj Lukas – Joy Lucas

U načinu razmišljanja i prenošenja znanja, Džoj Lukas pleni poznavanjem materije medike isto koliko i kreativnim pronalaženjem nedvosmislenih veza između pojava u prirodi i čoveka kao neodvojivog dela te iste prirode – čoveka kao bića, kao individue sa svim urođenim i stečenim ograničenjima, čoveka koji ponekad kada je izbačen iz ravnoteže koja mu je svojstvena – oboleva. Ali, nikada nijedan čovek ne oboleva igrom slučaja, nasumice ili na način koji nije moguće razumeti. Razumevanje svih aspekata obolevanja kao povremene neminovnosti neophodan je uslov za lečenje.

Homeopatsko razumevanje remedija, tipova, čoveka i aspekata obolevanja mnogo se razlikuje od postupaka svih drugih medicinskih sistema, pa je zato i proučavanje tih elemenata u ovoj nauci zahtevan posao. Ali, kakav inače može i treba da bude posao nekoga ko se opredelio za ovaj poziv? Jer lečenje nije posao već poziv.

Iz tog razloga, svako ko se pored svoje redovne prakse a koja već sama po sebi podrazumeva neprekidno izučavanje, posveti i prenošenju svog znanja i iskustva drugima, zavređuje najveća priznanja i zahvalnost svih nas kojima je to znanje prezentovano.

Džoj Lukas neguje najviši sistem vrednosti takozvane Hanemanovske homeopatije i insistira na osnovnim načelima nauke od kojih se ne sme odstupati. Iako se čuju glasovi koji zameraju takvom, na prvi pogled rigidnom stavu, svaki homeopata bi trebalo da bude svestan da mi služimo nauci koja se, naravno, kao i sve drugo u prirodi razvija i napreduje, ali istovremeno nauci koja svoje rezultate postiže isključivo zbog veoma iscrpnog individualnog pristupa svakom pojedincu, a tamo gde je pristup individualan uvek ima mnogo varijabilnih elemenata. Odstupanje od osnovnih postulata dodatno opterećuje i dovodi u potencijalno opasnu poziciju i nauku i profesiju.

O tome koliko njen stav nije rigidan, između ostalog govori i ova knjiga, posvećena rubrikama uma – mentalnim aspektima sa kojima se savremeni čovek suočava već na početku 21. veka, predviđajući probleme koje će način na koji će se razvijati čovečanstvo uvoditi u njegov život. Iako knjiga u naslovu naglašava um, emocionalni i fizički aspekti nisu zanemareni.

Čitajući ovu knjigu, ne možete da ne nazrete koliko istraživanja je bilo potrebno da bi se došlo do kompleksnih slika remedija – osoba koje su u njoj obrađene. Džoj je u svom pristupu uspela da stvori autentičan i samo njoj svojstven stil razmišljanja koji je svojevrsna kombinacija učenja starih majstora homeopatije i savremenika poput Vitmonta, Vitulkasa i Šankarana.

Za kraj ovog prikaza knjige „Rubrike uma za 21. vek“, koliko da zagolica maštu budućih čitalaca, evo odlomka iz predgovora prvom poglavlju, „Oštećenje“:

„Došli smo dotle da očekujemo da su sve pojave na određeni način oštećene. Sve je oštećeno – fizičko telo; krhka emocionalna psiha; intelektualni um; kulture u kojima živimo i okruženje u kome pokušavamo da živimo. Ne očekujemo savršenstvo iako žudimo za pojmom savršenstva, ali ta žudnja sama po sebi se često rađa iz nečega što je bilo oštećeno kao intenzivna i neuravnotežena potreba za kontrolom aktivnosti. Kontrola = red, a red = savršenstvo.

Taj koncept moramo da bacimo kroz prozor ako želimo da ostanemo zdravi u umu i telu, pa se odlučujemo za potpunu suprotnost – za ono što je oštećeno, za manje nego savršeno, za ono što uništava čitavu ideju da se ikada dostigne viši cilj. Ova ironija je dostigla takav stepen da mi sada čeznemo za nečim što je uočljivo oštećeno da bismo se osećali „normalno“. Nevolja je u tome što se ova dva pojma: „savršenstvo“ i „oštećenje“, nalaze na različitim krajnostima iluzorne paradigme.”

Prevod knjige je u toku i biće objavljena u celini na ovom portalu, za besplatno preuzimanje.

The post Prikaz knjige „Rubrike uma za 21. vek“ appeared first on Balkanopathy.